Bliži li se kraj vladavine Netflixa?

RATOVI velikih korporacija za gledanost i profit, obične ljude uglavnom ne zanimaju previše. Poštenog filmofila zanima najprije nudi li mu taj streaming servis dovoljno kvalitetnog sadržaja da u njemu uživa, a je li na listi prvi, drugi, ili treći, po broju pretplatnika i je li u sezoni najgledaniji, manje je važno.

Drugim riječima, za velike medijske kuće, ne vezujemo se kao za nogometne timove, ne razvijamo tu vrstu lojalnosti, pa nam obično velika statistika promiče ispod radara, a vjesnici krupnih promjena, koje ćemo u punom jeku osjetiti tek za nekoliko godina, ipak klijaju i rastu neovisno o našoj volji ili željama.

“Netflixov efekt”

Era Netflixa, ako takvo što postoji, započela je još sredinom dvijetisućitih. Nostalgični bi rekli da je zamijenila zlatno doba televizije, odnosno eru vladavine HBO-a. Od kada je Netflix počeo nuditi originalni sadržaj, redovito je tukao konkurenciju po gledanosti, i čini se da su sve važnije serije u posljednjih desetak godina koje su utjecale na publiku i formirale današnju (pop) kulturu, uglavnom dolazile odatle. 

Sveobuhvatni, “umbrella” termin za ovo, naziva se “Netflixov efekt”, i objedinjuje sve načine na koji je svijet oko nas i u nama njegovom pojavom bio izmijenjen. Bingeanje je postalo standard, pa se, samim tim, “bingeabilnost” neke priče, odnosno njen potencijal da navuče gledatelja u neprekidno gutanje po više epizoda, ili čitavih sezona u cugu, isticala kao krucijalna u procesu stvaranja i uopće izbora što će se na stream plasirati, a što ne.

Filmovi, zaokružene kompletne cjeline, pali su u drugi plan, osim ako nisu bili dio nekog meta univerzuma. Gledatelji su dobili punu kontrolu nad sadržajem i pravo izbora kada će što konzumirati, ne čekajući više neki fiksni termin u kome će se cliffhanger od prethodne sedmice nastaviti. 

I naravno, ispod svega toga, neminovno, ležala je ideologija, točnije – sveti duo “diversity and inclusion” u ključu i tumačenju kolektivnog zapada i njene vladajuće woke kulture čiji je naš voljeni servis, bio ključni propagator.

Uvjerljivo prvi

S druge strane, sama streaming arena u kojoj je njegova povijesna pobjeda postignuta, dostigla je u svibnju ove godine punu širinu. Prema podacima kompanije Nielsen za USA, streaming je 2025. dostigao rekordnih 41% učešća u ukupnom gledanom televizijskom programu, dok su iza njega ostali koncepti poput Kablovske TV (24%), i Broadcastinga (21%). 

Statistike iste firme pokazuju da je s 1.2 milijarde posjeta i 146 milijuna jedinstvenih posjetilaca, Netflix i dalje uvjerljivo na prvom mjestu gledanosti, dok primjerice HBO Max koji je drugi, ima tričavih 178 milijuna posjeta i 27.4 milijuna jedinstvenih posjetilaca. 
I s tim na umu, ostaje jedino da se zapitamo – može li ga sada bilo što i bilo tko ugroziti?

I naravno, kada se to napokon i dogodi, hoće li se stvari doista promijeniti, ili ćemo dobiti isti koncept, samo u malo drukčijem pakovanju i s različitim logoom.

Netflixov najveći ljetni hit, završni dio Squid Game trilogije, slavno je propao. Ali, čak i takav, nalazi se na visokom devetom mjestu opće gledanosti streaming programa u prvom dijelu 2025. Australski crtić Bluey, za predškolsku djecu koji ide na Disney + zauzima prvo. Reprize evergrina kao što su Greys Anatomy i NCSI, koje Netflix dijeli s Huluom, slijede na drugom i trećem, dok Huluove premijere novih sezona Family Guya i Bobs Burgera, zauzimaju četvrto i peto. 

Kompletna lista doduše djeluje prilično šareno, ako gledamo same kompanije. Surova dominacija Netflixa, kakva je recimo na istoj viđena u 2022 i 2023, nije više tu, ali ipak, ni u ovom trendu možda ne treba tražiti one spomenute vjesnike moguće promjene i pada velikog giganta. 

Prije ih možda treba naći u činjenici da je ono najgledanije bilo infantilno, brzo, i uglavnom kratkometražno (Spužva Bob je na šestom mjestu), dakle, odgovarajuće upravo demografiji u nastajanju.   

Centralna ciljna grupa, s odrastanjem generacije Z, kao i onih koji iza njih dolaze, polako se mijenja, sve više postajući sastavljena je od pojedinaca koji su se formirali na sasma drugačijim sadržajima i navikama. Tik-tok generacija, željna brzih angažiranih formi do 2030. postat će glavna potrošačka snaga.

Velike i skupe produkcije sve više i više povlačit će nepotrebni financijski rizik – Netflix je 2023. jednostavno otkazao SF projekt od 55 milijuna dolara, a sada, suočio se s 13% gledatelja koji su jednostavno napustili Squid Game prije kraja. 

Ti isti klinci, dolaze iz svijeta u kojem svatko s lošijom kamerom, u vlastitom okruženju, može stvoriti niskobudžetni sadržaj koji, po gledanosti i utjecaju već gazi legacy media, a od skora, počinje bacat rukavicu i samim servisima. 

Hoće li ikad doći kraj?

Strogo personalizirani sadržaj s visokom dozom interaktivnosti uskoro će postati neminovnost, pa, u budućnosti, možda budemo svjedoci pretvaranja serija u video igrice (Netflixov Bandersnatch je korak u tom pravcu), kao što smo, do skora, svjedočili pretvaranju filmova u serije. I napose, treba uzeti i financije u obzir – Netflix, kao uvjerljivo najskuplji servis, jednostavno, ako ne pronađe način da se adaptira Zeitgeistu, može postati suvišan u narastajućem izboru koji se pred gledateljem za daleko manje novaca bude nudio.

Sve ovo naravno, može se, ili ne mora, odigrati pod jednim istim logoom, ali sasvim je sigurno da će slijediti ideologiju koju tržište kao neukroćeni Behemot ili projekcija neimenovanih centara moći krupnog kapitala, bude projektiralo. 

Možda će bumerima, naročito konzervativnijim, potencijalni krah Netflixa i uopće streaminga donijeti satisfakciju, dok će za mlađe milenijalce, to biti nostalgični sumrak ere njihove duge adolescencije. Ono što će uslijediti, vjerojatno se neće dopasti ni jednima ni drugima, mada, u nekoj perverznoj nasladi, mnogi od nas, kao da jedva čekaju saznati na koji način će se naša kultura još više ubrzati, uprostiti i izvitoperiti.

Dok to čekamo, kao jedinu preporuku koju za gledanje i anticipaciju budućnosti u ovom trenutku možemo dati, jest nešto što, sublimira sve rečeno: nije na Netflixu, kratkometražno je, po nekima infantilno, animirano, pljuje po Wokeu, ali i konzervativnosti, odgovara Zeitgeistu, ali i zadovoljava boomersku nostalgiju za starim dobrim vremenima zlatnog doba TV-a.

I da…ako već niste pogodili, u njegovoj prvoj epizodi, vidi se gola kita vladajućeg predsjednika Amerike.